Moj pristup
Kognitivno-bihevioralni pristup (KBT)
Kognitivno-bihevioralni pristup polazi od jednostavne, ali važne ideje: nije presudno samo ono što nam se događa, nego i način na koji to doživljavamo, tumačimo i na to reagiramo.
Naše misli, emocije i ponašanja međusobno su povezani. Kada smo pod stresom, tjeskobni, povrijeđeni ili preopterećeni, lako možemo upasti u obrasce razmišljanja koji postaju pretjerani, kruti ili jednostrani. Tada, primjerice, očekujemo najgori mogući ishod, donosimo zaključke bez dovoljno dokaza, pretjerano generaliziramo ili jednu negativnu situaciju doživimo kao potvrdu da je „sve loše”.
Takvi obrasci nazivaju se kognitivnim distorzijama ili pogreškama u mišljenju. U savjetodavnom radu učimo ih prepoznavati i kroz kognitivno restrukturiranje propitivati. Ne traži se „ljepša” ili pozitivnija misao pod svaku cijenu, nego se pokušava doći do pogleda koji je realniji, uravnoteženiji i utemeljeniji na činjenicama.
Cilj nije „misliti pozitivno”, nego naučiti realnije sagledavati situacije, bolje podnositi neugodne emocije i postupno mijenjati obrasce mišljenja i ponašanja koji nam više ne služe.
KBT je pritom aktivan, suradnički i praktičan pristup. Osoba nije pasivni primatelj pomoći, nego aktivno sudjeluje u razumijevanju vlastitih obrazaca i učenju novih načina reagiranja.
Rad se ne završava završetkom susreta. Između susreta mogu se dogovarati konkretni zadaci, vježbe, praćenja, bilježenja ili bihevioralni eksperimenti kroz koje osoba ono o čemu smo razgovarali provjerava i primjenjuje u svakodnevnom životu.
Jedan od važnih ciljeva rada jest osobu podučiti tehnikama i vještinama koje će s vremenom moći samostalno koristiti, i nakon završetka savjetovanja.
Na taj način osoba postupno razvija vlastite alate za prepoznavanje teškoća, njihovo razumijevanje i učinkovitije suočavanje s budućim izazovima. Rad se ne ograničava samo na vrijeme provedeno u razgovoru, nego se nastavlja i između susreta — u stvarnim životnim situacijama u kojima se teškoće pojavljuju.